Način života gibona

Ime Hylobates znači stanovnik drveća, i potpuno je odgovarajući za gibonime. Oni su dnevno aktivni stanovnici šuma izvanredno prilagođeni svojim dugim prednjim udovima i vrlo nisko smještenim palce, načinu života ovješeni za grane. "Hodaju" rukama s grane na granu i u jednom "koraku" mogu tako, njišući se s jedne ruke na drugu prijeći odjednom razdaljinu i do 3 m. Na tlu se kreću na zadnjim nogama, držeći prednje udove visoko u zraku radi balansiranja. Žive prvenstvreno u tropskim šumama, no ponekad ih se može sresti i u šumama na brdima, do visine od 1.800 m.

Giboni žive monogamno. Par i njihovo potomstvo žive na svom području koje brane od uljeza. Povremeno se može sresti jednu životinju, uglavnom mladu, koja je morala napustiti svoju porodicu. Mlade životinje napuštaju roditelje, ili ih oni silom otjeraju, i kreću u potragu za partnerom. Ta se potraga može proteći i na više godina. Neke vrste pomažu svojim potomcima tako da im "rezerviraju" određeno slobodno područje.

Giboni su strogo teritorijalne životinje. Područje koje zaposjeda jedan par je veliko između 25 i 50 ha. Do borbe s uljezima rijetko dolazi, oni svoj teritorij brane uglavnom krikovima i prijetećim ponašanjem (skakanjem ili lomljenjem grana). Uopće, giboni imaju veliki glasovni repertoar. Uglavnom se glasa mužjak, ali ponekad mu se pridruži i ženka, pa zajedno izvode upečatljiv "koncert".